Hrvatsku je branilo 10.000 Srba: Zašto se SNV, SDSS i Pupovac prave kao da ne postoje?

Oko 10.000 građana srpske nacionalnosti, prema često citiranim podacima, sudjelovalo je tijekom Domovinskog rata u obrani Republike Hrvatske. Među njima su bili policajci, dragovoljci i ostali pripadnici Hrvatske vojske. Neki su poginuli, neki završili u srpskim logorima, a neki i danas javno svjedoče o tome zašto su 1991. izabrali stati na hrvatsku stranu. O toj se skupini hrvatskih branitelja govori znatno manje nego što bi se moglo očekivati u hrvatskom medijskom i političkom prostoru. Međutim, jedni o njima poprilično „glasno“ šute. To su Srpsko narodno vijeće (SNV), Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) i Milorad Pupovac. Mogli bismo i reći da ih preziru s obzirom na informaciju koju ima autor ovog teksta.

Prema podatku koji se posljednjih godina više puta javno navodio, u obrani Hrvatske sudjelovalo je oko 10.000 Srba, dok se za obranu Vukovara navodi da je među približno 1800 branitelja bilo oko stotinu Srba, odnosno oko šest posto. Taj se podatak u javnosti navodi kao podatak temeljen na službenim evidencijama.

U mjesecu kada obilježava četničko-komunistički ustanak u Srbu, SNV je od Vlade RH dobio 2.447.752,25 eura

Predrag Mišić – Srbin koji je branio Vukovar

 Jedan od najpoznatijih primjera je Predrag Mišić, poznat pod nadimkom Peđa. Mišić je kao dragovoljac sudjelovao u obrani Vukovara. Nakon pada grada zarobljen je i odveden u srbijanske logore, gdje je proveo devet mjeseci. Njegova je priča posebno potresna jer je njegov rođeni brat tijekom rata bio na suprotnoj strani. Mišić je u više navrata javno govorio kako se, kao čovjek rođen u Hrvatskoj, nije pitao koju bi stranu trebao izabrati – branio je svoj dom.

Njegova javna aktivnost nije završila ratom. Mišić je godinama istupao u medijima, a od 2024. je i zastupnik u Hrvatskom saboru. Član je saborskog Odbora za ratne veterane te Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Braća Gagić – branitelji Trpinjske ceste i Borova Naselja

 Još jedan snažan primjer je Predrag Gagić, Srbin iz Vukovara i sin pravoslavnog svećenika. Gagić je 1991. kao dragovoljac stao u obranu Vukovara i borio se na Trpinjskoj cesti, jednom od najtežih položaja na vukovarskom bojištu, pod zapovjedništvom Blage Zadre. Nakon pada Vukovara zarobljen je i odveden u logor u Sremskoj Mitrovici. Od posljedica ranjavanja i zlostavljanja preminuo je 2001. godine. Njegov brat Nenad također je sudjelovao u obrani Vukovara i Borova Naselja.

Gagićeva sudbina bila je povod i za javnu inicijativu da se jedna vukovarska ulica nazove njegovim imenom. Inicijatori su pritom željeli poslati poruku da Domovinski rat nije bio jednostavan sukob „Hrvata protiv Srba“, nego da su na hrvatskoj strani bili i građani srpske nacionalnosti koji su svoju budućnost vidjeli u Hrvatskoj, odnosno branili su svoju domovinu.

Pogibija general-bojnika Blage Zadre u obrani Borova Naselja i Vukovara

Željko Trepić – Srbin iz Osijeka koji je branio svoj grad

 Drugačiju, ali jednako zanimljivu priču predstavlja Željko Trepić iz Osijeka. Trepić je bio Srbin po nacionalnosti i dragovoljno je sudjelovao u obrani Osijeka. U Hrvatsku vojsku službeno je stupio u listopadu 1991. te je djelovao u 106. osječkoj brigadi. Kao geodet sudjelovao je u radu topografsko-izviđačke skupine, koristeći svoje znanje i vojne karte za potrebe hrvatskog topništva.

U svojim svjedočenjima naglašavao je da je branio svoj dom i obitelj. Govorio je i o tome da mu je teško bilo gledati nasilje nad zarobljenim Srbima tijekom rata, podsjećajući da nacionalnost ne može biti opravdanje ni za kakav zločin. Trepić je preminuo 2024. godine, a u osmrtnici osječkog Ukopa naveden je kao hrvatski branitelj.

SNV, SDSS i Pupovac

 Zašto o ovoj skupini SNV, SDSS i Pupovac ne govore niti zagovaraju njihova prava i zastupaju vrijednosti zbog kojih su se uključili u obranu Hrvatske?

Odgovor je vrlo jednostavan: Nabrojeni akteri puno su bliži pobunjeničkim strukturama propale tzv. Republike Srpske Krajine.

Braća Milorada Pupovca, Mladen i Vojislav aktivno su sudjelovali u pobuni i agresiji na Hrvatsku. SDSS su osnovali Pupovac i Srbi s područja okupiranog Podunavlja koji su morali pristati na mirnu reintegraciju ili se suočiti s još jednom munjevitom akcijom Hrvatske vojske. Na stranicama SDSS-a potencira se narativ da su Srbi s tog područja nakon „Oluje“ i kraja rata bili „ugroženi“. Pod kategorijom „Nastanak i razvoj“ piše: „Stranka je osnovana radi ostvarivanja i zaštite ugroženih ljudskih, političkih i nacionalnih prava Srba, njihovog opstanka na ovom području i očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta“.

Sam SDSS nastao je i na temeljima SDS-a (Srpska demokratska stranka) koji je bio nositelj pobune u Republici Hrvatskoj. U prostorijama SDSS-a danas se na zidu može vidjeti i slika pobunjenika Jovana Raškovića, osnivača SDS-a, koji je aktivno poticao pobunu i slovio kao „duhovni vođa“ Srba u Hrvatskoj.

Jedan od najutjecajnijih ljudi SDSS-a je i bivši pobunjenik, pripadnik JNA, ravnatelj vukovarske bolnice nakon okupacije te ministar u vladi RSK – Vojislav Stanimirović. Hrvatska javnost pamti ga po izjavi kako je vukovarska bolnica bila „poslednji ustaški bastion“ u gradu. Iako ističe da nije bio gradonačelnik okupiranog Vukovara, suprotno tvrdnji povjesničara Ante Nazora, ostaje činjenica da je Stanimirović odabrao stranu i stavio se u službu plana ostvarivanja „Velike Srbije“. U redovima SDSS-a obnašao je i dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru.

Koliko je Dalić 'zaradio na Hrvatskoj', pita se Index: Evo koliko je SNV koštao građane u posljednjih devet godina

Partizanski pokret i komunistička revolucija kao identitetsko izvorište

 U društveno-političkim okolnostima koje danas vladaju, SNV, SDSS i Pupovac uslijed sloma RSK i srpske pobune u Hrvatskoj te propasti plana za stvaranje „Velike Srbije“, odabrali su zločinački partizanski pokret i komunističku revoluciju kao svoje identitetsko i vrijednosno izvorište. Razlog tomu je i taj što je „partizanska Hrvatska“ između 1945. i 1990. za Srbe bila, kako govori ugledni povjesničar Davor Marijan, de facto još jedna država srpskog naroda u Jugoslaviji. Pritom taj trojac neprestano nastoji natovariti Hrvatima zločine ustaškog režima, često preuveličavajući ili čak izmišljajući zločine.

Povjesničar Davor Marijan: Od 1945. do 1990. Hrvatska je država srpskog naroda

Domovinski rat u medijima SNV-a, Novostima i Vidi, portretira se isključivo ili uglavnom negativno. U tim medijima nećemo pronaći priče hrvatskih braniteljska srpske nacionalnosti, ali hoćemo slušati i čitati o „etničkom čišćenju“ i zločinima koji su počinjeni nad srpskim civilima tijekom rata, ali bez konteksta i priznavanja agresije na Republiku Hrvatsku.

Stoga, s obzirom na sve navedeno, SNV, SDSS i Pupovca kao simbola podjela i nametanja lažnih narativa o srpsko-hrvatskim odnosima u Hrvatskoj, ne možemo promatrati kao istinske predstavnike Srba u Hrvatskoj već kao ideološke agitatore koji nastoje poništiti ili u najmanju ruku preoblikovati rezultate Domovinskog rata i izraženu volju hrvatskog naroda za samostalnom državom na referendumu iz svibnja 1991. godine. Uostalom, pogledamo li popis stanovništva iz 2021. i broj glasova za SDSS, sasvim je jasno da navedeni trojac nije legitimni predstavnik srpskog naroda u Hrvatskoj koji, usput rečeno, živi bolje nego Srbi u Srbiji.

Tko je Denis Periša, voditelj 'Muzeja pobjede' i komunist koji slavi četnički pokolj Hrvata u Srbu?