Tko je Denis Periša, voditelj 'Muzeja pobjede' i komunist koji slavi četnički pokolj Hrvata u Srbu?

Povodom koncerta Marka Perkovića Thompsona na šibenskom Šubićevcu, mjestu gdje se nalazi spomen-područje komunističkom revolucionaru Radi Končaru i ostalim totalitaristima koje su strijeljali drugi totalitaristi – talijanski fašisti, nakratko je u javnosti zasjao Denis Periša, voditelj nakaradnog i na lažima utemeljenog „Muzeja pobjede“ u čast zločinačkom partizanskom pokretu i ideologiji koju je Europa davno izjednačila s fašizmom i nacizmom.

Prije i nakon koncerta, Periša i 'Muzej pobjede', uz pomoć domaćih „antifašista“, provodili su kampanju u cilju zabrane ili otkazivanja Thompsonovog koncerta pod izgovorom da se spomen-područje Končaru i drugim komunističkim zločincima grubo obezvređuje i devastira postavljanjem mobilnih WC-a i šatora za prodavanje pića i drugih artikala.

Rade Končar bio je komunistički revolucionar, terorist i pobunjenik protiv hrvatske države

Denis Periša: 'Kakva je ovo država koja dopušta nešto takvo?'

 O svemu je Periša progovorio za lokalni neokomunistički i ekstremno lijevi portal Tris.com.hr koji je na Facebooku ovako najavio intervju: „Denis Periša, voditelj Muzeja pobjede u Šibeniku o Thompsonovom koncertu, skrnavljenju Spomen parka strijeljanim Radi Končaru i 25-orici antifašista, o novom projektu 'AI protiv govora mržnje' koji registrira i odmah prijavljuje DORH-u govor mržnje, o čipiranju, hakiranju, antifašizmu...“.

Na naslovnoj fotografiji Periša pozira u običnoj crnoj majici i zelenim cargo hlačama te tako podsjeća na nekakav spoj Che Guevare i ribiča. U svakom slučaju, kako god opisali njegov stil, nimalo ne ostavlja dojam kao voditelj muzeja.

Odmah na početku intervju saznajemo kako je „Muzej pobjede“ djelo „Udruge antifašističkih boraca i Zajednice udruga antifašističkih boraca Šibensko-kninske županije“, odnosno komunista koji se u današnjem društveno-političkom kontekstu nazivaju „antifašistima“. Saznajemo i kako je koncert prošao sasvim dobro, a komunističko spomen-područje ostalo je netaknuto. Međutim, Periša to pripisuje velikom broju policajaca, a ne inače dobrom ponašanju Thompsonovih slušatelja koji ne izazivaju incidente i glavobolje službama, poput posjetitelja Ultre u Splitu.

Svejedno, komunist i drug Periša smatra da je prostor posvećen komunističkim zločincima „definitivno oskrnavljen“. Pita se i vapi: „Kakva je ovo država koja dopušta nešto takvo?“. Nažalost, možemo postaviti isto pitanje i zatražiti odgovor zašto uopće postoji spomen-područje komunistima u neovisnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj? U intervjuu se pojavljuju dvije fotografije Periše kako naporno radi u muzeju, dok se pored njega na polici sjaji petokraka koju je Končar nosio na glavi dok je provodio djela komunističke revolucije i borio se za Jugoslaviju te pod patronatom zločinca Josifa Staljina.

Neće biti slova 'U' na partizanskim spomenicima ako ih uklonimo iz javnog prostora

 'Hodočasnik' u Srb, štovatelj Broza i vlasnik 'antifašističkog' džepnog vodiča

 Tko je Denis Periša, najbolje je pogledati na njegov Facebook profil. Ne srami se reći da je komunist, a najdraža piva mu je Heineken, vrlo vjerojatno ne toliko zbog okusa koliko zbog ambalaže. Smeta ga i proslava „Oluje“. Tvrdi da branitelji „Oluju“ ne slave, nego tuguju za svojim poginulim suborcima. Veliki intelektualac i voditelj „antifašističkog“ muzeja je tako rekao pa mora biti istina.

Povodom „Oluje“, kako to čini i svaki „antifašist“ čija je država nestala 1991. godine, najveći hrvatski državni praznik nastoji ogaditi i pretvoriti u lakrdiju. Stoga je na Facebooku napisao: „Gdje si bio 95-e i da li si pokušao spriječiti pljačku, nacionalizam i divljaštvo klerofašizma“. Gdje bi Periša bio 45-e i bi li spriječio sveopću pljačku privatne imovine, komunizam i partizansko divljaštvo koje je rezultiralo stotinama tisuća žrtava nakon rata? Kao i ostali njegovi drugovi, izrazito je osjetljiv na razbijeni prozor u Obrovcu u „Oluji“, ali na njega nikakav dojam ne ostavljaju kosti i pletenice iz Hude jame. Eventualno će se tome narugati.

Perišini "istinski domoljubi" nisu oni iz 1991. i 1995., već iz 1941. godine. Na to mora podsjećati svake godine oko „Oluje“. Kaže kako su njegovi „domoljubi“, oni koji su rušili hrvatsku državu i obnovili Jugoslaviju s glavnim gradom Beogradom, „oslobodili našu domovinu“. Tako su je jako oslobodili da se ona opet morala oslobađati 45 godina kasnije! Nadalje, Periša se pohvalio i pohodom u Srb gdje je slavio komunističko-četnički ustanak i pokolj Hrvata učinjen uz pomoć – talijanskih fašista! O tome nema ništa u „Muzeju pobjede“, no ima u ozbiljnoj historiografiji koju „antifašisti“ ne čitaju i najradije bi je zabranili, kao što su pokazali tražeći cenzuru povjesničara Marija Jareba.

Ne treba napominjati da je ovaj veliki fašist štovatelj Josipa Broza Tita, koji je do 22. lipnja 1941. bio saveznik nacista i Adolfa Hitlera. Dana 27. srpnja 1941. četnici i komunistički revolucionari poput Rade Končara zaboravili su da više nisu fašistički saveznici pa su surađivali s Talijanima na etničkom čišćenju i pokolju hrvatskog i muslimanskog stanovništva na području Like te Bosne i Hercegovine.

Doista su nevjerojatni „naši antifašisti“. Njihovi uzori nimalo se ne razlikuju od fašista, tek u nijansama. Stoga je i logično postaviti pitanje što točno piše u knjižici „Antifašizam. Džepni vodič za svakodnevnu upotrebu. Fašizam ne počinje logorom“ kojom se Periša pohvalio u Srbu? Kako počinje antifašizam? Gulagom? Ima li u knjižici uputa kako žicom vezivati „fašiste“ i bacati ih mrtve ili žive u jame? Kako oteti stan i riješiti se vlasnika? Sve su to pitanja koja možemo postaviti kada posjetimo „Muzej pobjede“ u čast onima čija država više ne postoji.

Musk: Hitler je bio krajnje lijevi socijalist; Brivael Le Pogam objašnjava zašto