Pletikos: Kako je Europa naučila voljeti smeće – u tuđem dvorištu

Ivan Pletikos na Facebooku donosi komentar na temu ilegalnog i nepravilnog zbrinjavanja otpada iz Europske unije i Hrvatske na području Gospića. Donosi naslov: „Kako je Europa naučila voljeti smeće – u tuđem dvorištu“, a sve naziva „smećarskim kolonijalizmom“. Objavu prenosimo u cijelosti.

Bujas o otpadu u Lici: Možda bismo za promjenu mogli prestati svaki problem gurati u ideološki blender

Zamislite da vam susjed plati da svoje smeće drži u vašoj dnevnoj sobi. I onda vas još prozove da ste prljavi. To se upravo dogodilo Lici. 35.000 tona. Toliko je opasnog otpada, punog PFAS-a i kancerogenih ulja, godinama ulazilo u Gospić pred očima države. Građani su godinama upozoravali. Država je šutjela. Kad je puklo, ministrica je obećala sanaciju od pet milijuna eura - vašim novcem.

Lika nije iznimka. Lika je pravilo. I Lika je tek zadnja stanica na dugom putu koji počinje u Hamburgu i završava u Agbogbloshieju. Dobrodošli u smećarski kolonijalizam.

Unutarnje smetlište: Kako je Poljska postala kanta za Njemačku

 Kad je Europa ukinula granice za robu, zaboravila je da je i smeće - roba. A svi smo zaboravili lekciju iz američke povijesti, da je smeće bio najdraži posao mafije. Ne droga, oružje ili prostitucija: smeće.

Nakon 2004., tvrtke iz Njemačke, Britanije, Italije, Austrije, Nizozemske i Švedske počele su ilegalno izvoziti otpad u Poljsku. Poljski premijer je to 2018. nazvao upravo tom jedinom ispravnom riječju: mafija. Nije pretjerivao. Poljska je morala tužiti Njemačku Europskom sudu jer 35.000 tona njemačkog otpada leži na sedam divljih deponija u zapadnoj Poljskoj i Njemačka ga odbija vratiti. Zvuči poznato? Isti broj kao u Lici. Ista metoda.

Kad je Poljska pooštrila kontrole, biznis se preselio. Logično. Kao i svaki kolonijalni biznis, traži najjeftiniju zemlju i najslabiju državu.

Dijanović o slučaju gospićkog otpada: Kriminal prvog reda protiv Hrvatske i njezinih interesa

Druga stepenica: Rumunjska, Bugarska, Hrvatska

 Kina kaže: dosta. Zatvara vrata za 24 vrste otpada. Svjetsko tržište smeća se ruši. Kamo sad? Rumunjska je postala jedna od glavnih destinacija za ilegalni otpad izvezen iz zapadnoeuropskih zemalja, posebno otkako je Kina zatvorila granice.

Mehanizam je genijalno jednostavan. Otpad iz Italije se na carini deklarira kao "sirovina za reciklažu". U Bihoru u Rumunjskoj otkriveno je 189 tona takvog talijanskog otpada u dvorištu tvrtke koja nema nikakvo postrojenje za reciklažu. Plan je bio - ilegalna deponija.

Zašto baš mi? Pogledajte statistiku oporabe ambalaže u EU za 2022: Poljska 59,9%, Bugarska 58,3%, Hrvatska 53%, Rumunjska 42,5%. Ispod zakonskog minimuma od 60%. To znači da ne znamo zbrinuti ni vlastito smeće. Savršeni smo kandidat da nam netko proda uslugu zbrinjavanja tuđeg. Hrvatska je ušla u EU 2013. i tim primitkom od tog trenutka postala najjeftinija legalna rupa. Lika je cijena te jeftinoće. Dakle zapamtite: to počinje 2013. godine. Nakon slavlja fanfara i petardi na Jelačić placu, sve je smeće već sjutra otišlo u Liku.

Afrika

To su bile europske smećarske kolonije, zapravo EU smećarske kolonije. A kako stojio na svjetskom planu? S vanjskim kolonijama: npr. sa Afrikom koja tu nije niti u stanju reći ne. Ako je Lika bila unutarnje smetlište, europska (i hrvatska) kolonija, Afrika je bila vanjsko. I to u industrijskim razmjerima. Kolonijalizam koji cvjeta u smeću.

EU godišnje izvozi 35 milijuna tona otpada izvan svojih granica. Skoro polovica ide u zemlje koje nisu članice OECD-a. To je 17 milijuna tona godišnje.

Gana i Nigerija primile su 77% svog e-otpada iz Engleske i Walesa. Na kontejneru piše "rabljena računala za škole u Africi". Unutra su mrtvi monitori puni olova i žive. Završe u Agbogbloshieju, najvećem e-groblju na svijetu, gdje dvanaestogodišnjaci spaljuju kablove da bi izvukli gram bakra.

Maroko je samo u 2024. uvezao 821.500 tona otpada. Španjolska šalje do 4,5 milijuna kilograma mjesečno. Cijena? 0,10 eura po kilogramu. To nije trgovina sirovinama. To je plaćanje da netko drugi bude deponija.

A najperverzniji detalj: kad kupite mobitel u Berlinu, platite eko-naknadu za reciklažu. Kad se taj mobitel kao 'polovni' pošalje u Keniju, naknada ostaje u Berlinu. Afričke ekonomije godišnje gube 340 do 380 milijuna eura samo na naknadama za elektroniku i još 300 do 400 milijuna za polovna vozila. Mi zadržimo novac za čišćenje. Oni dobiju smeće.

Nije ni čudo da afrički aktivisti kažu: 'Afrika još nije slobodna od kolonijalizma; kolonijalizam se i dalje manifestira u obliku trgovine otpadom'. I nisu oni izmislili taj pojam: waste colonialism.

Ursula von der Leyen oglasila se oko invazije migranata na Španjolsku: Komentari na X-u sve govore

Zapadni Balkan

 Ispod Hrvatske je crna rupa. Jer tamo nema ni Bruxellesa. Tamo je zadnja europska smećarska fronta: Srbija, Bosna, Albanija i Kosovo. U nijednoj zemlji Zapadnog Balkana nije uvedeno sustavno odvojeno prikupljanje otpada. Stope recikliranja su: BiH 2,2%, Srbija 3%, Kosovo 2,5%. To nisu brojke, ni postotci, to su pozivnice.

Novinarske istrage (jer tamo pravosudne još nisu zaživjele) već su pronašle da su bugarski, srpski i makedonski državljani bili uključeni u ilegalni transport ili odlaganje otpada iz zapadne Europe. Kamion iz Italije uđe kao "gorivo iz otpada", istovari se u Šapcu, zapali kad padne mrak. Zrak smrdi u Beogradu, kriva je 'magla'.

Albanija je toliko duboko u igri da je postala i izvoznik. U veljači 2026. OLAF je morao zaustaviti 102 kontejnera opasnog industrijskog otpada koji je iz luke Drač krenuo za Tajland. Postali smo toliko dobri u uvozu smeća da smo počeli izvoziti svoje. Kosovo je moralo zatvoriti 1.500 ilegalnih deponija uz pomoć EU-a da bi uopće počelo brojati smeće.

Civiliziranost se pokazuje u smeću više nego na Bečkoj Operi

 Smećarski kolonijalizam nije teorija zavjere. To je ekonomska logika. Dok god tona opasnog otpada u Njemačkoj košta 1.500 eura za spaliti, a u Lici 150 eura za zakopati, kamioni će voziti na istok i na jug. Dok god u Berlinu možete naplatiti eko-naknadu i zadržati je, a otpad poslati u Ganu, kontejneri će ploviti na jug.

Europa nije licemjerna zato što je zla. Licemjerna je zato što je svoju čistoću platila tuđom prljavštinom. Naše ulice su čiste jer je netko drugi pristao da njegova njiva, njegova rijeka, njegova Lika, njegova Accra budu prljave. Nova EU uredba koja od svibnja 2026. zabranjuje izvoz plastike u ne-OECD zemlje i uvodi digitalno praćenje svakog kamiona je prvi put da Bruxelles priznaje: da, radili smo to.

Pitanje za nas u Hrvatskoj nije hoćemo li sanirati Liku. Hoćemo, s pet milijuna vaših eura. Pitanje je hoćemo li shvatiti da smo prestali biti kolonija tek kad odbijemo biti kolonizator onima južnije od nas. Jer kaskada ide dalje: Njemačka - Poljska - Rumunjska - Hrvatska - Srbija - Gana.

Lika je danas na sredini tog lanca. Sutra odlučuje hoće li biti na vrhu ili na dnu. To ovisi o našoj ozbiljnosti, o našoj spremnosti da se ponašamo u skladu sa zakonom, da zakon i kad je smeće u pitanju bude iznad svakoga,, da priznamo da se civiliziranost pokazuje u smeću više nego na Bečkoj Operi. I da zaboravih: da ne histeriziramo, ne palimo žrtvene jarce i ne politiziramo, ali i to spada u civilizirani odnos prema smeću.

Prijatelji životinja obrušili se na Sinjsku alku: Traže zabranu korištenja konja kao prijevoznog sredstva