Novo izvješće talijanskog novinara otkriva kako je Vatikan 2016. odlučno glasao protiv Međugorja

Novo izvješće talijanskog novinara koji prati Vatikan tvrdi da otkriva izrazito negativno mišljenje vatikanskog dikasterija nadležnog za nauk vjere o navodnim ukazanjima u Međugorju te iznosi pojedinosti o glasovanju koje je dosad ostalo tajno.

U tekstu na blogu, objavljenom 6. kolovoza, David Murgia iznio je pojedinosti glasovanja iz rujna 2016. među članovima Kongregacije (danas Dikasterija) za nauk vjere o Međugorju. Glasovanje je održano u sklopu redovitog zasjedanja, a trideset i tri člana trebala su iznijeti svoje mišljenje o fenomenu Međugorja, gdje se od lipnja 1981. navodno događaju ukazanja Gospe. Prema Murgiji, glasovanje Dikasterija odnosilo se na pitanje: može li se ono što se dogodilo u Međugorju smatrati nadnaravnog podrijetla, mora li se smatrati nenadnaravnim ili još uvijek nema dovoljno dokaza za donošenje konačnog suda? Vijest donosi The Catholic Herald.

Vlč. Krunoslav Kolar povodom oskvrnuća u Međugorju upozorava da taj čin sam po sebi nije dokaz ukazanja

 Vatikan je 2010. poslao 'Ruiniovu komisiju'

 Pozivajući se na svoje „pomne provjere i kontrole“, Murgia je naveo da je njegovo istraživanje dovelo do sljedećih rezultata: Dvadeset i jedan član glasovao je da Međugorje nedvojbeno nije nadnaravnog podrijetla; devet ih je glasovalo da jest nadnaravnog podrijetla; a trojica su smatrala da nema dovoljno dokaza za donošenje odluke.

Posebno je značajno to što je glasovanje 2016. održano nakon završetka Ruiniova izvješća o Međugorju. „Ruiniova komisija“ osnovana je 2010. na zahtjev pape Benedikta XVI., a vodio ju je kardinal Camillo Ruini. Istragu je zaključila u siječnju 2014. godine. Izvješće nikada nije javno objavljeno, ali smatra se da je imalo mješovit stav prema navodnim ukazanjima, pri čemu je svakako bilo povoljnije od ishoda glasovanja Dikasterija 2016. godine.

Andrea Tornielli – danas urednički direktor vatikanskog Dikastera za komunikaciju – napisao je 2017. da je Ruinijeva komisija navodno bila naklonjena prvih sedam navodnih ukazanja, od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. godine. Tornielli je napisao da je Komisija sve što se dogodilo nakon toga promatrala kao zasebnu fazu, pri čemu su u Komisiji postojala velika neslaganja oko toga kakvi se zaključci uopće mogu donijeti za to razdoblje.

Činjenica da je Dikasterij zauzeo stav protiv Međugorja čak i nakon što je proučio Ruinijevo izvješće naglašava zabrinutost s kojom su teolozi bili upoznati. Murgijino izvješće ne navodi pojedinačne glasove članova Dikasterija iz 2016., iako je obećao da će ih objaviti u bliskoj budućnosti.

Kardinal Burke: Budite spremni na mučeništvo u obrani braka i obitelji

 Lokalne istrage dosljedno su odbacivale nadnaravno podrijetlo navodnih međugorskih ukazanja

 Međugorje je predmet golemih kontroverzi otkako su 1981. započela navodna ukazanja. Ako Murgijino izvješće doista ima težinu, ono predstavlja značajan trenutak u povijesti službenih istraga tog fenomena, s još jednom negativnom presudom.

Unatoč protivljenju vatikanskog dikasterija nadležnog za nauk vjere u glasovanju 2016., Sveta Stolica je kasnije objavila svoju deklaraciju Nihil Obstat o Međugorju iz 2024., čime se činilo da je zanemarila zabrinutosti tijela osnovanog za ispitivanje tih događaja. Lokalne istrage dosljedno su odbacivale nadnaravno podrijetlo navodnih međugorskih ukazanja, no unatoč tome velik interes turista i hodočasnika doveo je do stalnog povećanja broja ljudi koji dolaze na to mjesto.

Prvo dijecezansko povjerenstvo, koje je provelo istragu 1984., donijelo je zaključak „non constat de supernaturalitate“, odnosno da nije bilo moguće utvrditi jesu li događaji nadnaravnog podrijetla – isti zaključak do kojeg su došla i trojica članova Dikasterija u glasovanju 2016. godine.

Druga istraga, koju je Mostarsko-duvanjska biskupija provela od 1984. do 1986., također je utvrdila netočnosti u dnevnicima navodnih vidjelaca te je na sličan način zaključila da se ne može utvrditi jesu li događaji bili nadnaravne naravi.

Tadašnji mjesni ordinarij, biskup Žanić, 1986. je poslao izvješće Dikasteriju, navodeći da su navodna ukazanja lažna i da je riječ o „constat de non supernaturalitate“, odnosno da nedvojbeno nisu nadnaravnog podrijetla. Značajno je, međutim, da Žanić nije dobio dovoljnu potporu iz Vatikana da bi njegov sud bio potvrđen na javniji način.

Žanićev nasljednik na čelu biskupije nastavio se protiviti navodnim ukazanjima, a Jugoslavenska biskupska konferencija 1991. zaključila je da se u slučaju Međugorja „ne može tvrditi da je riječ o nadnaravnim ukazanjima i objavama“.

Kardinal Sarah poziva na povratak dokumentu Summorum Pontificum

Popularnost Međugorja 

 Čini se da je, međutim, upravo popularnost među posjetiteljima bila odlučujući čimbenik. Dok bi Vatikan uobičajeno prepustio pitanje dosljednom stavu mjesnog ordinarija, 2010. je ipak osnovana Ruinijeva komisija jer zanimanje za Međugorje nije jenjavalo, a službena vatikanska upozorenja protiv njega također su se uvelike ignorirala.

Prije deklaracije Svete Stolice o Međugorju iz 2024., najznačajnija promjena dogodila se u svibnju 2019., kada je papa Franjo odobrio hodočašća u Međugorje, pozivajući se na velik broj hodočasnika i na „veću lakoću“ koju bi takav vatikanski aranžman omogućio svećenicima u pratnji hodočasnika. Međutim, Franjo je naglasio da taj potez ne predstavlja odobrenje navodnih ukazanja.

Sami vatikanski promatrači smatrali su Franju kritičarem tog fenomena, a on je čak javno izjavio da ima svoje „sumnje“ u vezi s cijelim slučajem. Poput pape Ivana Pavla II., Franjo se činio nesklonim javno osuditi Međugorje, možda iz jednostavnog razloga što je fenomen do tada toliko narastao da se Vatikan bojao kako bi službena osuda mogla izazvati raskol.

Rješenje ovog problema ponuđeno je kroz nove norme koje je kardinal Victor Manuel Fernández izdao u svibnju 2024. godine. U značajnom prekidu s prethodnim normama, verzija iz 2024. više ne donosi sud o tome je li neko navodno ukazanje nadnaravnog podrijetla. Umjesto toga, najviši oblik odobrenja sada je Nihil Obstat, odnosno „bez zapreke“/„slobodno od pogreške“, što znači da se o navodnom ukazanju više ne donosi presuda o tome je li ono nadnaravnog podrijetla ili nije.

Fernández je Međugorju dodijelio status Nihil Obstat, navodeći da taj fenomen donosi „lijepe i pozitivne“ plodove, ali da Vatikan neće donijeti sud o njegovoj autentičnosti. Stoga je kardinal u vezi s navodnim porukama ukazanja presudio da „uvijek treba imati na umu da su to ‘navodne poruke’“, te da njegov Nihil Obstat „ne podrazumijeva da su navodni nadnaravni događaji proglašeni autentičnima“.

I nove norme i deklaracija o Međugorju iz 2024. naišle su na široke kritike mariologa, koji su upozorili na daljnju široko rasprostranjenu zbunjenost u vezi s navodnim ukazanjima. Ako je Murgijino izvješće o tome da je vlastito vatikansko glasovanje iz 2016. predstavljalo dvotrećinsku osudu navodnih ukazanja točno, onda ono ponovno naglašava golemu kontroverzu povezanu s tim fenomenom, kao i strah Vatikana od zauzimanja čvrstog stava.

Svećenici se usprotivili kardinalu Marxu: Ne žele blagoslivljati istospolne parove